Crnogorski tužioci obično umanjuju značaj slučajeva porodičnog nasilja tako što ih upućuju prekršajnim umjesto krivičnim sudijama ili podstiču mirenje, konstatovano je u istraživanju Balkanske mreže za istraživačko novinarstvo (BIRN) o nasilju u porodici u Crnoj Gori i na Kosovu. U tekstu BIRN-a navodi se da nasilnici uglavnom bivaju prekršajno kažnjeni i da tek svaki treći bude novčano ili zatvorski kažnjen.
Slična situacija je i na Kosovu, koji, prema navodima BIRN-a, predstavlja „crnu rupu” za žrtve porodičnog nasilja, zarobljene u krugu diskriminacije i dvostrukih standarda.
Djevojka koju je intervjuisao novinar BIRN-a kaže da je bila dobro poznato lice u policijskoj stanici na jugu Kosova, u koju je često odlazila da bi tražila zaštitu od nasilnog supruga.
Bila je u ranim dvadesetim godinama kada se njen brak pretvorio u noćnu moru zlostavljanja. Između ostalog, prijetio joj je pištoljem. Jednog dana, strahujući za svoj život, dokopala se pištolja i odnijela ga u policijsku stanicu.
– Policajac koji me je tamo primio poznavao je mog muža. Odgovorio je da ako sam njegova žena, onda nikako ne bih mogla da predam pištolj policiji, jer bi me on prije toga ubio – rekla je ova tridesetjednogodišnja žena.
Na kraju je ona ubila supruga. Presjekla mu je grlo britvom.
Sjedeći na prljavoj kancelarijskoj stolici u sobi za sastanke u jedinom ženskom zatvoru na Kosovu koji se nalazi na periferiji Lipljana, južno od Prištine, govorila je i o zatvorskoj kazni od 12 godina, koliko je dobila za ubistvo. Osam godina i četiri mjeseca su već prošli, ostaje joj još manje od četiri godine.
Sudija je bio prestrog, kaže ona, podižući trepavice pokrivene maskarom sa kursa kozmetike koji pohađa u zatvoru. Šta je sa svim onim godinama nasilja, sa pozivima upomoć na koje niko nije odgovorio?
Sevdije Morina, zamjenica državnog tužioca u Prištini, rekla je BIRNU-u da je to „uobičajena” kazna u takvim slučajevima, a da prilikom izricanja presude sudija nije uzeo u obzir olakšavajuće okolnosti.
– Muž ju je zaista zlostavljao – rekla je Morina.
Žrtve porodičnog nasilja na Kosovu, kako se konstatuje, često su prepuštene na milost i nemilost pravosudnom sistemu koji nije u stanju da im pruži zaštitu i ne pokazuje nimalo popustljivosti kada nekima od žrtava prekipi i pokušaju da se same odbrane ili osvete, tvrde advokati i aktivisti za ljudska prava. Kao i u drugim patrijarhalnim društvima u regionu, na prioritete preopterećenih policajaca, tužilaca i sudija značajno utiču rasprostranjena diksriminacija i dvostruki aršini za nasilje muškaraca i žena.
U ekstremnim slučajevima, kada žrtve i same pribjegnu nasilju protiv mučitelja, sudije treba da donose primjerenije presude za one počinitelje koji pate od sindroma zlostavljane osobe, što je psihološka trauma izazvana dugotrajnom izloženošću nasilju.
Regionalna pošast
Širom Balkana porodično nasilje opterećuje patrijarhalna društva u kojima se – bar za muškarce – podrazumijeva da mačizam i agresivnost idu ruku podruku. Prema podacima iz istraživanja koje je 2012. godine sprovela SOS linija za žene i djecu žrtve nasilja u Crnoj Gori, više od 67 odsto udatih žena u toj zemlji bilo je izloženo nasilju supruga. Podaci Savjeta za pravosuđe, koji nadzire rad sudija u ovoj zemlji sa 620.000 stanovnika, pokazuju da tužioci obično umanjuju značaj slučajeva porodičnog nasilja tako što ih upućuju prekršajnim umjesto krivičnim sudijama ili podstiču mirenje.
Prošle godine, gotovo 90 odsto slučajeva porodičnog nasilja – njih više od 2.000 – proslijeđeno je prekršajnim sudovima u Crnoj Gori. Mnogi su uključivali i teške tjelesne povrede. Manje od 30 odsto tih slučajeva okončano je novčanim ili zatvorskim kaznama.
– Razgovarala sam sa nekima od sudija koji su mi govorili: „Slučajevi nasilja nijesu naš prioritet. Oni se lako rješavaju, a imamo ogroman broj neriješenih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala – rekla nam je Maja Raičević koja se nalazi na čelu Centra za prava žena, nevladine organizacije iz Podgorice.
U poslednje tri godine, partneri su ubili pet žena u Crnoj Gori.
– Četiri od njih pet više puta su prijavljivale nasilje policiji i drugim institucijama, ali nijesu dobile odgovarajuću zaštitu – kaže Raičevićeva.
Nedavno ubistvo sudije postalo je simbol neuspjeha Albanije da zaštiti ugrožene žene. Poslije više godina prijetnji, bivši muž je krajem avgusta usmrtio Fildeze Hafizi. Nekoliko dana poslije ubistva demonstranti u Tirani su gađali zgradu ministarstva pravde crvenom farbom i okupili se ispred zgrade parlamenta.
– Ubistvo ne stvara muškarca, već ubicu – pisalo je na jednom transparentu.
Prema podacima Glavne direkcije za zatvore, u julu je na izdržavanju kazne zbog ubistva bilo 816 muškaraca i 14 žena.
Iza zatvorenih vrata
U Kazneno-popravnom centru za žene i maloljetnike u Lipljanu, kompleksu zgrada okruženih bodljikavom žicom, betonskim zidovima i njivama, nekoliko žena koje su ubile svoje muževe opisuju užase kroz koje su prošle prije nego što su izgubile kontrolu. Zatvorska pravila ne dozvoljavaju da zatvorenice budu imenovane.
– Tukao me je, mučio i provocirao anonimnim pozivima i porukama – rekla je četrdesetpetogodišnja zatvorenica koja je na odsluženju kazne od 11 godina zbog ubistva muža iz ugovorenog braka.
Druga žena, stara 24 godine, izdržava kaznu od 13 godina za ubistvo. Rekla je da je pucala u muža kada je počeo da napada njihovu malu kćerku.
– Nijesam namjeravala da ga ubijem. Samo sam htjela da ga uplašim – rekla je ona.
Veoma mali broj žrtava počini ubistvo. Kroz zatvor u Lipljanu dosad je prošlo 17 žena osuđenih za ubistvo, od toga je njih šest osuđeno za ubistvo partnera.
– Žene na Kosovu suočavaju se sa velikim ekonomskim i socijalnim problemima – kaže Edi Gusija, izvršna šefica Agencije za rodnu ravnopravnost.
Fatmire Haliti, advokat Centra za rehabilitaciju žrtava torture, kaže da zakon koji predsjedniku daje diskreciono pravo na pomilovanje osuđenika treba iskoristiti da se smanje pretjerano stroge kazne za žene koje su na nasilje odgovorile nasiljem. Od 2010. godine kosovski Zakon o pomilovanju iskorišćen je za prijevremeno oslobađanje 86 muškaraca i pet žena osuđenih za različita krivična djela.
– Kada pogledate profile tih žena, vidite kakvo su nasilje trpjele kod kuće i pod kakvim užasnim okolnostima su morale da žive, što su ujedno bili i motivi iza počinjenih krivičnih djela. Većina tih žena takođe su majke, a njihova djeca moraju da budu smještena u prihvatilišta za napuštenu djecu. Kada se primjenjuje Zakon o pomilovanju sve te faktore treba uzeti u obzir – kaže Haliti za BIRN.
Dijana Kastrati, dvadesetsedmogodišnja studentkinja iz Prištine, zatražila je 2011. godine sudsku zabranu prilaska za svog supruga koji ju je proganjao i prijetio joj u više navrata. Sudija je njen zahtjev odbio. Tri sedmice kasnije, njen suprug ju je ubio iz vatrenog oružja dok je išla na predavanje. Suprug je pobjegao iz zemlje i pretpostavlja se da danas živi u Španiji, kažu advokati porodice Kastrati.
– Za smrt Dijane Kastrati odgovorna je država. Država nije postupila u skladu sa svojim zakonskim i ustavnim ovlašćenjima za zaštitu života, uprkos raspoloživim informacijama da se žrtva nalazila u ozbiljnoj opasnosti – rekao je advokat Artan Ćerkini, koji zastupa roditelje u ovom važnom slučaju pred ustavnim sudom.
Sud je 2013. godine ocijenio da je država narušila prava Dijane Kastrati koja joj garantuju ustav i Evropska konvencija o ljudskim pravima. Porodica traži kompenzaciju pred ustavnim sudom.
U međuvremenu, tridesetdevetogodišnja Zejnepe Bitići Beriša iz sela u blizini Suve Reke trpjela je nasilje svog supruga Nebija Bitićija punih 16 godina. U pitanju je čovjek sa policijskim dosijeom. Prijavljivala ga je policiji više puta tokom 13 godina, ali oni nijesu ništa preduzeli. Jedne noći u oktobru 2015, napao ju je nožem i nanio joj je 20 uboda dok je život isticao iz nje. Povrijedio je i njihovu kćerku tinejdžerku koja je pokušala da ga spriječi. Nebi Bitići je osuđen za ubistvo sa predumišljajem, za šta je maksimalna predviđena kazna doživotna robija. Dobio je 12 godina. Ključni element njegove odbrane bila je tvrdnja da je to učinio iz ljubomore, „zbog sumnje da ga žena vara sa policajcem iz Suve Reke”, kako je rekao Bitićijev advokat ispred sudnice.
Tužiteljka Morina je rekla da se advokati koji brane nasilnike često pozivaju na smanjenu uračunljivost.
– Ako to žele, neuropsihijatri mogu i duševno zdravu osobu da proglase za neuračunljivu – rekla je ona.
Tužiteljka se žalila na presudu Bitićiju u avgustu. Na dan donošenja odluke, desetine ljudi su se pridružile porodici u bdenju pred Palatom pravde na periferiji Prištine. Nosili su veliki transparent na kojem je pisalo: „Pravda za Zejnepe”. Apelacioni sud je na izrečenu kaznu dodao još pet godina, tako da ukupna kazna iznosi 17 godina.
„Pravi muškarci”
Ako želite da zaustavite nasilje protiv žena, kažu pravni eksperti, počnite tamo gde ciklus nasilja počinje – od mladih muškaraca.
– Rijetko govorimo o nasilju kom su izložena djeca i dječaci tinejdžerskog uzrasta. Naše porodice su veoma autoritarne i mnogi od tih mladića dobijaju batine ili su izloženi nasilnom zlostavljanju od strane očeva, stričeva ili djedova koji od njih traže da budu „pravi muškarci” – kaže zamjenica državnog tužioca.
Eksperti za krivično pravo takođe ukazuju na dvostruke standarde u odnosu prema zatvorenicima i zatvorenicama, bez obzira na počinjeno djelo. Kada muškarac prekrši zakon, porodica čini sve da angažuje najbolje advokate, prodaje zemlju, kola i traktore ili podiže kredit. S druge strane, mnoge žene koje prekrše zakon bivaju odbačene od strane porodice i prijatelja, čak i ako su i same bile žrtve nasilja.
– Obilazeći institucije kazneno-popravnog sistema u Albaniji, primijetila sam dvostruke rodne standarde za nasilne zločine. Za žene koje su ubijale nema mnogo tolerancije. S druge strane, izražena je tendencija da se za muškarce koji su ubili svoje žene traže opravdanja, naročito ako je navodni motiv bila ljubomora ili odnosi u porodici – rekla je Klejda Nđela, menadžerka projekta u Helsinškom odboru u Albaniji sa sjedištem u Tirani.
U zatvoru u Lipljanju na Kosovu zatvorenice izlaze iz svojih ćelija na čas rekreacije.
– Kada muškarac nekog ubije, to je dokaz muškosti. Kada žena ubije, to je tragedija – kaže jedna zatvorenica za BIRN.